HIMNA DON ZVONKU (2)

Slab bi pjesnik bio, moram priznat sebi,
Ako još koju Himnu napisao ne bi.
Od himne zadnje prošlo je 73 dana,
i dalje glasno zvone - krvari stara rana.

Na stranici ŽMŽ zanimljivih naslova ima,
Al u njima mi stvarno nešto ne štima.
Ljudi kažu gdje ima vatre ima i dima,
Mislim da cijeloj priči nedostaje rima.

Kratica ŽMŽ znači: Želim miran život ili tako nešto,
Bolje bi bilo: Župnik mrcvari župljane – rečeno vješto.
Imamo li u Trnovčici doživotnog župnika?
Vodila se u našem kvartu neka žustra spika.

Debele kože i tvrde šije je ovaj porijeklom Slaven,
Umjesto dehonijanskog srca nalazi se hladni kamen.
Papa Slaven postidio bi se ovog duhovnog sina,
Jer nepopustljivost i tjeranje inata mu je vrlina.

U ŽMŽ ne želim nikom oči mazat,
Obrazložit ću što time hoću kazat.
Zbog pritužbi na zvona namjerno ih neće stišavati
– rekao u nekoj kući,
Neka se iseli iz Trnovčice – ako ga to stvarno muči.

Duhovnost neku valjda tjera, sa više od 70 dba,
Metodama sličnim koristila se dobro znana Udba.
Samo diktator obasjan je kultom ličnosti i autoritetom,
Onemogućio stišavanje zvona zabranom odnosno vetom.

Jel don Zvonko boss „selendre“, de facto monarh,
On je kao Idi Amin i Fidel Castro, pljunuti oligarh.
Pouka „Kule babilonske“ je da Bog ne voli pokazivanje moći,
A Kralj Siromaha reče: Borite se da možete kroz uska vrata proći.

Jednom na kraju mise rekao župljanima da ih sve voli,
Drvo se po plodovima prepoznaje! Samo im pamet soli.
Naš velečasni Zvonko sad ovo čita i bijesan je ko ris,
Što ja mogu kad je to zadnjih mjeseci njegov životopis?

Kad ozbiljno ne shvaća pritužbe nego tjera volju svoju,
Pucketat ću prstima i napisat ću opet još Himnu koju.
Ako ne skuži što je pisac htio reći i ako ne savine pleća,
Lupit ću desnom šakom u lijevi dlan i osvanut će Himna treća.

Doživotni predsjednik ili predsjednik bez ograničenja trajanja mandata je šef države koji vlada do smrti.

Najčešće je to diktator obasjan autoritetom i kultom ličnosti. Može biti i legalno izabran.

On je de facto monarh.

Pedeset mu je godina sad, pa kažu da više nije tako mlad.
U selendri je izgradio „Istočnu katedralu“, kao mali grad.
Zvona ćemo postaviti, zato darujte u izobilju valute, pa i ovu našu,
Ne gradim ja crkvu za sebe, nego za vas i djecu vašu.

Kažu neki da je župnik Andrija „dobra duša“, a to mu očito paše,
Jer već nekoliko mjeseci zvonjavom obogaćuje živote naše.
Čovjek je iz Poljske došao i 20 godina u Trnovčici sve ide po planu,
Da zadovolji od djetinjstva želju, da zvoni i po noći i po danu.

Sporni lik i ekonomsko vijeće zasjeli su u drvene klupe,
Smišljajući: kako da za četvrto najveće zvono lovu skupe?
Lovu na sunce! – U obavijestima je župljane pozivao,
Tko je koliko za crkvu dao, nimalo nije skrivao.

Recesija je stigla u župljana škrinjice male,
U škrabicu „za zvona“ samo su lipice pale.

Reče Don Zvonko: primijenit ću Pavlovljev eksperiment,
Za četvrto zvono, iscicat ću iz župljana i zadnji cent.
Neka samo zvoni glasno beeng beeng u jutro u šest,
Svi koji niste dali za zvono da vam proradi savjest.

Glava boli! Ne kužite vi koje metode koristi ovaj stari lisac,
Zato obraća se javnosti ove himne literarno-satirički pisac.

Krštenja, vjenčanja i sprovode vodi,
Misno ruho mu je šareno po zadnjoj modi.
S veseljem vodi naše pijance,
Kori zločeste, lopove i dehonijance.

Želi da se u svakoj prilici molimo Bogu,
Da nikada ne probamo ožujsko i drogu.
Da u obitelji uvijek kruva, mlika, mira i ljubavi bude,
I poštujemo (kao i on) debelih novčanika starije ljude.

Don Zvonko unaprijed vam za zvonjavu hvala,
Neka se čuje do Poljske i natrag dika i slava.
Slab bi pjesnik bio, moram priznat samom sebi,
Ako ne utišaš zvona, još koju Himnu napisao ne bi.