problem buke imaju i:
pratite nas...

Kako na mene utječe neprestano zvonjenje zvona
To što sam ja proživljavao prvih 4 dana ne želim ni najgorem neprijatelju.
To je bio užas.

Buđenje u 6 sati, s prvim otkucajima zvona. Odmah ustajanje jer se pokazalo da pokušaj ponovnog spavanja rezultira samo većom nervozom.
Jutarnji obilazak (kava+kupaona) i nakon toga sjedanje za računalo i praćenje kada će ponovno otkucati. Nervoza. Pokušavam raditi, ali uvijek mi pogled skreće prema satu da vidim koliko vremena imam do idućeg otkucaja. Ukoliko me nešto jako zaokupi uspijem propustiti koji otkucaj, ali jako rijetko. Patnja do podne. U podne zatvaranje svih prozora i očekivanje podnevne dugačke zvonjave. Nervoza. Patnja negdje do 5 sati popodne kada odlazim izvan kuće, daleko od zvona. Na žalost, ne mogu to uvijek.
Navečer se uz djecu lakše podnese, ali uvijek pogledavam na sobni sat kada će već jednom otkucati 14 spasonosnih otkucaja koje označava kraj patnji. Popijem Lekadol da se malo opustim i onda uz televiziju uspijem zaspati za pola sata, sat, kako kad.

A 6 ujutro je tako blizu.

Nakon dva-tri dana uklonio sam zidni sat u sobi, a na taskbaru računala sam uklonio prikaz sata. Puno je bolje, opušteniji sam, ali daleko je to od mira kojeg tako željno isčekujem.

Loš san ili pomanjkanje sna je veliki zdravstveni problem. Mogu to reći iz prve ruke.

Stanje se normaliziralo nakon tablete Misara 0,5mg (na recept liječnice) i supruge koja je u toku noći zatvorila sve prozore kako bi smanjila buku koliko je najviše moguće. Kvalitetan san donio je toliko potreban mir.
Čujem zvonjavu, ali više ne obraćam pažnju kao prije.

Sada konačno mogu kvalitetnije pristupiti rješenju prekomjernog zvonjena ne samo u Trnovčici nego cijeloj Hrvatskoj.