problem buke imaju i:
pratite nas...

29.12.2011
Ovo nećete čuti na propovijedi na misi u Trnovčici pa je red da se podsjetite davno pročitanog štiva ...

KULA BABILONSKA
Kada su Babilonci postali toliko moćni da su ukrotili gotovo sve (zemlju, tehniku, životinje i sl.), trebalo je ukrotiti još samo Boga. Međutim, Bog je neukrotiv i toliko dobrostiv da čovjeku od njega ne prijeti nikakva opasnost – ta on ga je i stvorio i postavio za gospodara svega zemaljskog!

Čovjeku je ipak to sve bilo malo, pa je sazidao kulu veliku i dotad neviđenu, kako bi bio što bliže Bogu, tj. da pokaže kako je njegova moć velika baš kao i božja. To je Boga jako razljutilo, svoju je srdžbu iskalio na ljudima i pomiješao im jezike, te se ljudi prestaše razumjevati. Od tada prema legendi postoje svjetski jezici, a do tada su svi ljudi na svijetu govorili istim jezikom. U toj priči naravno treba tražiti samo pouku, a ne povijesnu činjenicu. Pouka je dakle ta da Bog ne voli razmetanje i pokazivanje moći.

To je starozavjetna priča, a pravoj nas je skromnosti poučio tek Isus Krist na čijem učenju je kršćanstvo i izgrađeno. Tko samo prelista Novi zavjet, taj zna da je Isus bio Kralj Siromaha, te da je po njegovom uvjerenju najveći čovjek onaj koji je manji od zrnca pijeska.




Druga verzija iste priče:
Nimrod, Noin potomak, želio je Bogu ponuditi izazov te je odlučio sagraditi «grad i toranj s vrhom do neba», koji će biti viši nego što su dosezale vode Potopa. A zatim, ako Gospodin još jednom poželi potopiti zemlju, stanovnici će moći pobjeći od njegova gnjeva tako da se popnu na toranj.

... Iz dana u dan toranj je postajao sve viši, pa je «nadvisio čak i njihova očekivanja», a «širina mu je bila tako golema da se u usporedbi s njom visina tornja činila neznatnom.»

Bog je sišao da vidi što ta vojska ljudi gradi i kad je vidio veličinu tornja i njezinu težnju da dosegne do neba, odlučio je stati njihovoj bezbožnosti na kraj. Stoga je zbunio Adamove potomke, koji su do toga trenutka govorili jednim jezikom, pobrkavši im jezike. Gradnja je zaustavljena, jer se ni uz najbolju volju i sav trud nisu mogli razumjeti, «tako ih Bog rasu odande po svoj zemlji».

Danas, nakon nekoliko tisuća godina, čini se da se božansko prokletstvo doista obrušilo na ponosni grad; arheolozi su dokazali da su ostaci drevnoga Babilona izgledali poput kaotične građevine što su je graditelji napustili u trenutku kad se oglasila sirena za ručak.

Izvor: ateizam.blog.hr