Dijeleći letke za poziv na peticiju, našlo se nekoliko dušobrižnika koji su htjeli saznati gdje ja to živim, odakle sam i koje sam ja to vjere.

Rođen 1970. godine u Hrvatskoj.
Djetinjstvo sam proveo na Knežiji, to je kvart na Trešnjevci u Zagrebu. Tamo se nalazi crkva Marije Pomoćnice koju vode salezijanci. Prekrasna crkva, zastaje dah kada se uđe unutra. Preporučam da je posjete svi koji nisu bili i zateknu su u tome dijelu grada.

Pitate se kako znam da je velika i da oduzima dah kada sigurno nisam nikad bio u crkvi?

E pa varate se.

Kršten sam, pričešćen i krizman u toj istoj crkvi, crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji.
Preseljenjem u Trnovčicu, vjenčanje je po crkvenim regulama trebalo biti obavljeno u Trnovčici ali na moje inzistiranje je ipak bilo u Crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji.
Znači, tamo sam obavio sve svoje sakramente što može svatko provjeriti ako ode do župnog ureda na Knežiji, Omiška 8.

Mogu samo reći da sam bio više puta u crkvi i na više misa od svih dušobrižnika iz mojeg naselja premda po mojem sudu odlazak u crkvu nije nešto što se broji. Gledaju se djela, ne odlasci u crkvu. No, to je druga priča.

O salezijancima mogu reći sve najbolje. Sjećam se župnika koji se nije libio uzeti aparat za zavarivanje i variti armaturu za nadstrešnicu. Svećenik Pero (vjerojatno se zvao nekako drugačije) je bio legenda. Moglo ga se pitati za sve probleme, ali i sam je rješavao sve probleme djece koja su dolazila kod njih na stolni nogomet, stolni tenis i košarku.
Imali su najbolji teren za košarku u cijelom naselju, a vjerojatno i šire jer znam da su dolazili iz okolnih kvartova na hakl.

Ukratko, išao sam na vjeronauk i u crkvu još sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada većina sadašnjih dušobrižnika nije ni čula za crkvu.

Za dodatne informacije možete mi poslati mail.