Živim u malom selu Suhovare pokraj Zadra, par kuća udaljena od crkve i jednostavno ne mogu više podnijeti to udaranje i divljanje sa zvonima. Dok se još zvonilo potezanjem konopa bilo je okej, ali otkad smo dobili ova automatizirana zvona (ili kako se to već zove) nepodnošljivo je živjeti ovdje. Buka je zaglušujuća i budi iz sna te dekoncentrira tijekom dana. Zvoni se ujutro rano za buđenje, u podne i navečer pred mrak. Po nekoliko minuta, preglasno. I jedan otkucaj svakih pola sata. A kada dolazi nevrijeme i grmljavina onda si zvonar da za pravo da razgali ta zvona da otjeraju naoblaku i to traje i traje i traje. I udara i udara. Kako bi u zadnjoj kući u selu čuli zvono očito mi u najbližim kućama moramo patiti. I dok je zvonjava prije čak i imala smisla jer su ljudi živjeli drugačije, sad pokraj sve tehnologije koju nosimo sa sobom ovo nema smisla. Nemam ništa protiv zvona, dapače lijepo ih je čuti kada tiho i kratko zvone, ali ovo je tortura. Em što nas agresivno bude iz sna em ih je jako neugodno slušati. Doslovno mi izazivaju neugodu svojom glasnoćom, svaki dan, po tri puta. Što da radim?

Zvono je preglasno!!! Nemoguce je spavat s otvorenim prozorom zbog budjenja u 6:30 crkvenim zvonom. Zvonjava traje nekoliko minuta.
Nepodnosljivo.

Živim preko puta u Trokutu i crkveno zvono je nepodnošljivo glasno i traje vječno. Svaki dan me to isto zvono budi iz sna u vrijeme koje ne želim.